BIOLOŠKI KONFLIKT
Biološki konflikt je doživljaj ugroženosti u kontaktu sa okolinom, iznenadan i neočekivan. Npr. kada nam zalogaj zastane u grlu, kada se sledimo od straha, kada nam je napadnuta teritorija koju ne možemo da branimo, kada nam integritet tela bude ugrožen ili kada organizam više ne može da čini ono što nam je od životne važnosti ecc, ecc…
Za ovakav dogadjaj sa stanovišta logike u NEUROBIOLOGIJI, nije potreban razum-svest onako kako to mi shvatamo. To je osećaj ugroženosti na nivou podsvesti i on je realan samo onoliko koliko ga je podsvest učinila realnim, obično nastaje u trenucima velikog fizičkog ili psihičkog bola.
Ovo iskustvo aktivira emotivne reakcije sa svim efektima „biološke opasnosti” i pojačava ili blokira odredjene funkcije organizma.
Psihološki konflikt dolazi iz sfere svesti i ima tzv. autobiografski karakter – tiče se osobe u njenom realnom životu. Manifestuje svesno iskustvo, težinu i lakoću življenja, balans izmedju želja i potreba u realnom vremenu, prostoru i zajednici. To je uglavnom, sposobnost prilagodjavanja, stvaranja i napredovanja.
Nema veliki značaj na zdravstveno stanje ljudi – više se manifestuje kao karakterna osobina i odgovor-reakcija na stresno stanje i konfliktnu okolinu.
Manifestacija-iskazivanje oba konflikta, biloškog i psihičkog je skoro ista ali sa različitim posledicama.
Biološki konflikt (sadrži primarne i sekundarne konflikte) spada u domen NE govornog doživljaja primordijalne (prvobitne) svesti i svoje korene ima duboko u podsvesti.
Zadatak terapeuta je da suptilnim metodama pronadje kako primarne konflikte, koji se vrlo često nalaze u prenatalnom vremenu ili u periodu ranog detinjstva, tako i sekundarne koji su obično slabijeg inteziteta ali nikako manje opasni od primarnih.
Prvi su medvedi spavači – veliki konflikti, to su već preležene bolesti a drugi su kapisle – aktivatori, traume koje mogu da pokrenu burne procese u organizmu, da sa predhodno doživljenim i aktuelnim, stvore konstelaciju trauma, izrazito komplikujući manifestaciju bolesti. OPTIMUS je unapredio prirodu „devičanskim stanjem uma“ i eliminisao epiloidne ispade koji su vrlo često bili uzrok smrti u post konfliktnoj fazi.
Za prof. Hamera ovo je bio nerešiv problem ali nije pokazivao zakonitost u smislu obaveznog pojavljivanja, niti intenziteta. To je zato što se nalazio u sferi predhodne bolesti. Takodje ga ne možemo svrstati ni u OPTIMUS-ov zakon PROŽIMANJA, nego kao pravilo ISTORIJE ODRASTANJA, TRAUMA I PRELEŽANIH BOLESTI, na koje terapeut mora obratiti posebnu pažnju.
Metodologijom koju sadrži OPTIMUS, biološki konflikt se „obesmisli“, učini senkom, razvodni, konvertuje u stanje svesti, i tako postaje prepoznatljiv i jasan. Jednostavnom tehnikom reproživljavanja, bez napora, bez lekova i medikamenata, eliminiše se svaka trauma, kako iz podsvesti tako i iz svesti.
Jednostavno zar ne?
Manifestacija ili posledica biološkog konflikta je slabost organizma da normalno izvrši odredjenu organsku funkciju, odnosno to je stanje koje nazivamo bolest. Automatsko, ne komunikativno „ja“ aktivira program preko mehanizma „ključ-brava“, NE govornog tipa, organskog i smislenog. Radja se u odnosu okruženje – organska funkcija. Ima biloški smisao i služi PREŽIVLJAVANJU jedinke i obnavljanju prvoimenovane funkcije.
Opšti biloški konflikti su četiri:
KONFLIKT ZALOGAJA:
sve ono što iskazuje i sadrži suštinu života – esencijalni konflikt. Zalogaj može biti realan ili imaginaran, da predstavlja stvarnu hranu ili metaforičku, otelovljenu. Zalogaj može biti
informacija
posao
poklon
bilo šta što osoba smatra vitalnim po egzistenciju.
Konflikt zalogaja pogadja endodermične organe.
KONFLIKT NAPADA:
Tiče se integriteta osobe koja se smatra napadnutom, okrivljenom, zaprljanom. Može biti realan, fizički ili virtuelni napad, ružne reči…
Pogadja organe nastalih od mesoderme antičke.
KONFLIKT DEGRADACIJE LIČNOSTI:
vrlo širok konflikt koji pogadja najvažnije vrednosti ličnosti. Srozanost i obezvredjivanje ličnosti ima različitu dubinu, intenzitet a što se posledica tiče kreće se sledećom skalom:
mišićni sistem,
vezivno tkivo,
limfa,
intervertebralni diskovi,
kosti,
i koštana srž.
Pogadja organe i tkiva mezoderma.
KONFLIKT ODVOJENOSTI I TERITORIJE:
To je najsofisticiraniji konflikt koji zadire u socijalne odnose, izaziva afekitivne reakcije i interaktivno utiče i odredjuje odnos biloškog i socijalnog života. Konflikt kidanja veza i odnosa sa dragim osobama, gubitak teritorije, napad na teritorijalni integritet i ne željeni odnosi sa grupom ili pojedincima. Konflikt je povezan sa organima ektoderme.
IZVEDENI KONFLIKTI IZ OSNOVNIH I POSLEDICE:
Konflikt borbe za egzistencijom – izbeglički sindrom: oboljenja bubrežnih kanala i bubrega (adenokarcinom)…
Konflikt nepodnošljivosti: bolesti tankog creva i kancer
Konflikt odbojnosti i nemogućnost evakucije nečega ili odbacivanje nekoga: debelo crevo i adenokarcinom sigme bešike.
Konflikt nemogućnosti da prihvatimo neku glasovnu informaciju: neurinom slušnog nerva
Konflikt zalogaja – nemogućnosti izbacivanja submukoze – suvo hronično kašljanje.
Seksulni konflikt, nešto prljavo, abnormalno – materica, grlić materice, prostata.
Konflik vezan za strah od smrti – pluća
Konflikt nemugućnosti da se „svari“ zalogaj, nešto, neko ili neka situacija – jednjak, želudac;
Konflikt vezan za strah od gladi i nemati šta da se jede – jetra;
Konflikt vezan za borbu da se dodje do željenog zalogaja – pankreas;
Konflikti malog mozga ili mezoderma antičkog
Konflikt napadnutog porodičnog gnezda – mlečne žlezde.
Konflikt vezan za strah od napada-udara u torakalnom i stomačnom delu – mezoteliom pleure i peritonea.
Konflikt straha od srčanog udara – mezoteliom periokarda.
Konflikt vezan za suicidnost, napad na sopstvenu ličnost, osećati se deformisanim u bilo kojoj formi – koža.
Konflikt cerebralne moždine, bele mase ili novog mezoderma
Konflikt gubitka – nekroza jajnika ili testisa.
Konflikt vode – ulkus bubrežne parenhime.
Konflikt da smo krenuli pogrešnim putem – nekroza nadbubrežne žlezde.
Konflikt samodegradacije ličnosti – kičma, ruke, ramena, kukovi, kolena, skočni zglob, stopalo, osteoliza ili nekroza kostiju, hrskavice, tetive, linfonodi, vene i arterije.
Konflikt neokorteksa ili ektoderme
LX
Potiljačni strah, nešto (zver) što može da nas napadne s ledja, prijateljski „nož u ledja“ – lx
Konflikt vode ili tečnosti: nekroza bubrežne parenkime – dx.
Konflikt gubitka (poroda): nekroza jajnika sx ili testisa sx
Potiljačni strah: smanjena funkcionalnost retine, desna hemisfera.
Konflikt muškarca da ne može da markira, obeleži, ogradi (sačuva) teritoriju: ulceralizacija membrane bešike, desna hemisfera (dx kod levaka).
>žena levakinja: konflikt nemogućnosti ograničenja teritorije (ne zna šta je njeno, pre svega muškarci).
Konflikt – mržnja prema nekome ko narušava teritoriju: ulcer mukoze želuca i dvanaestopalačnog creva, ulcer dovodnih kanala žuči i pankresa.
>žena lx – conflikt identiteta
Konflikt teritorije kod muškarca: ulcer epitela koronarnih arteria i bešike
>žena lx – seksualni konflikt, frustracija da nije dovoljno posedovana: ulcer epitela koronarnih arterija i depresija.
Konflikt ugroženosti teritorije: ulcer bronhijalnog epitela.
>žena lx – conflik iznenadnog straha
Konflikt …… opozicija: dijabetes – beta Largenhansove ćelije pankreasa
>žena lx – konflikt straha i ….., izbacivanje
Konflikt frontalnog straha: ulcer bronhijalne mukoze.
>žena lx – konflikt impotentnosti.
Leva strana
Potiljačni strah, nešto (zver) što može da nas napadne s ledja, prijateljski „nož u ledja“ – dx
Konflikt vode ili tečnosti: nekroza bubrežne parenkime – dx.
Konflikt gubitka (poroda): nekroza jajnika dx ili testisa dx (testis dx kod muškarca lx)
Potiljačni strah: smanjena funkcionalnost retine, lx.
Ženski konflikt nemogućnosti ograničenja teritorije: ulcer bešike dx.
> lx muškarac, konflikt da ne može da markira, obeleži, ogradi (sačuva) teritoriju: ulceralizacija membrane bešike, lx
konflikt identiteta:
> dx muškarac – ljutnja, bes zbog „napadnute“ teritorije – ulcer retalne sluznice
Konflikt seksualnog nezadovoljstva kod žene – nije dovoljno posedovana – ulcer grlića materice ili zadebljanje koronarnih vena, amenorea-izostanak menstruacije.
>lx muškarac, konflikt teritorije – ulcer epitela koronarnih vena
Konflikt iznenadnog straha: ulcer epitela mukoze glasnih žica.
>lx muškarac – epitel glasnih žica – conflikt napadnute teritorije
Konflikt iznenadnog straha – pareze, upala muskulature glasnih žica.
>lx muškarac, isti konflikt.
Konflikt straha i gadjenja, odbijanje: ipoglikemia – Largenhansove alfa ćelije.
>lx muškarac – konflikt permanentnog stanja protiv, opozicija: ipoglikemija Largenhansove alfa ćelije.
Konflikt nemoći, impotencije ulcer kanala tiroidne žlezde
>muškarac lx – conflikt iznenadnog straha.
Konflikt interaktivnog odnosa: kada jedan problem rešimo ali postoji drugi koji nam ograničava “restart” organa izazvanog nekim predhodnim stanjem.
Konflikti kod male dece su arhetipični za zadovoljenje primarnih potreba, nahraniti se, biti na sigurnom i zaštićen (najbolje u majčinom naručju), osetiti se vrednim (iskazivanje ljubavi prema mladencu).
Konflikt (ne)uspeha: kada dogadjaji i spoljašne prilike pogadjaju osobe na personalnom nivou. Tipičan konflikt ljudi u propaloj Srbiji ili Burundiji.
Sekundarni konflikti: doživeti jedan konflikt a onda seriju jedan za drugim (kada kola krenu niz brdo)
Samoprogramirani konflikti: kada prvi konflikt ostavi fizički trag koji ulazi u začarani krug uzroka i posledice – akne, melanomi, višak kilograma, celulit ili homoseksualizam kada zadovoljstvo uzrokuje novo ponašanje.
Konflikt dijagnoze kada jedna, ne bitno, pogrešna ili tačna dijagnoza pruzrokuje strah od smrti.
Konflikt identiteta, kada jedna osoba preživljava situaciju sebi bliskog npr. da je u zatvoru ili je pretrpeo nasilje…
Konflikt koji vremenom izbledi ali nije rešen – smrt drage osobe…
Programirani konflikt: kada doživimo organske reakcije koje ostanu u biološkoj memoriji. U nekoj sličnoj situaciji, blagog intenziteta, može se ponoviti kompletna procedura tj. organska posledica.
Konflikt koji proizvodi novi konflikt: rečenjem jednog problema otvaramo novi.
Recidivni konflikt kada se uzrok stalno ponavlja – siromaštvo…