Tri unutrašnja konflikta koja sprečavaju 95% ljudske populacije da maksimalno ostvari-razvije-iskaže svoje sentimentalne, ekonomske i porodične odnose, koji aberisani (iskrivljeni) generišu samosabotažu u realizaciji životnih ciljeva. Tri konflikta koja nam komplikuju život i čine ga jako napornim – do bola, nisu izvor bioloških bolesti već socijalne neprilagodjenosti i blagog devijantnog ponašanja.
Ovo su „znakovi pored puta“ koji će vas polako ali sigurno uvesti u život bez bola.
Rasvetlićemo tri primarna konflikta koji su izvor večitog nezadovoljstva, zbog kojih ne kontrolišemo emocije i koji nas uvek čine žrtvama okoline. U evolutivnom razvoju ljudi su najsavršenija bića na planeti sa predispozicijama bogova,
u realnosti to je najnesrećnija vrsta koja samu sebe
- zlostavlja, iskorišćava i ubija,
- siluje svoje mladunce (čedomorstvo, pedofilija, prinudni rad dece, zloupotreba u političke svrhe, ubijanje dece u ratu…),
- roditelji svojom patološkom brigom ne dozvoljavaju deci da odrastu i tako stvaraju životne bogalje što nikako nije slučaj kod životinja iako su one na nižem stepenu razvoja,
- čini protivprirodni blud (homoseksualizam), …
Prvi konflikt
– ENERGETSKA NERAVNOTEŽA, DEBALANS MUŠKE I ŽENSKE ENERGIJE princip jing – jang. Inače svaka osoba poseduje, analogno hormonima i vrstu energije koja odredjuje njegov karakter i socijalno ponašanje.
Muškarac sa energetskom ravnotežom je ratnik-zaštitnik
a žena majka-svetica.
Viškom muške energije, kod oba pola, upadamo u sledeća asocijalna stanja:
U odnosima sa okolinom smo ljuti, agresivni, plašljivi, nepoverljivi… Sledeće karakteristike povećane muške energije su pohlepa, posesivnost, ljubomora, izražena teritorijalnost i svojina (ovo je samo moje, ono je tvoje ali meni treba više nego tebi), sklonost ka izvrdavanju, dominaciji, lažima, egocentričan sud o svemu ( ja radim najbolje, ti uvek grešiš)…
Višak ženske energije:
Pasivnost do ivice potpune neaktivnosti,
preterana osećajnost (i za trivijalne stvari) što nas dovodi do duševnog povredjivanja,
velikodušnost i pomoć drugima do ekonomskog kraha,
gubitak vremena na nevažne stvari,
prazni razgovori sa i o ne zaslužnim ljudima je na ivici greha jer traćenjem vremena suludo poklanjamo najvredniju esencu našeg postojanja ŽIVOT.
Trpljenje nasilja u porodici, nepravde u društvu i političke tiranije radja gubitak samopoštovanja i nemogućnost da iskažemo svoju vrednost.
Sklonost da više dajemo a budemo zadovoljni što malo dobijamo radja specifičnu vrstu gubitnika i melanholički nastrojenih ljudi, personalno neaktivnih i društveno nekorisnih.
U ovu grupu, sa razlogom, spada veliki procenat fizički i mentalno bolesnih ljudi oni koji su bolest prihvatili kao sudbinu,
Siromašni koji su se već navikli na bedu;
deo nezaposlenih kojima posao treba za puko preživljavanje ili da ubiju vreme;
penzioneri – ljudi bez cilja i motiva, koji svojim političkim izjašnjavanjem, lečeći frustracije i neostvareni život, ugrožavaju svoja pokolenja ne pitajući ih ali s oduševljenjem pomažu političke tiranine koji su u zadnjih drideset godina devastirali Srbiju.
Ovo je sloj ljudi kojima je najlakše manipulisati tako da dileri, promućurdni-podli političari i vodje različitih sekti, navijača, destruktivnih grupacija to vešto koriste odakle regrutuju svoje pristalice.
Ovo je prvi fundamentalni konflikt kojim ozbiljno sabotiramo sami sebe u napredovanju. Setimo se samo koliko puta smo reagovali agresivno ili prećutali nečiju agresivnost i nepravdu i koliko nas je posle toga to okupiralo tako da se više nismo bavili sobom u aktuelnom vremenu, već prošlim dogadjajem. Ovaj i sledeća dva konflikta nam uzrokuju vanvremeni život – bavimo se ili prošlim ili budućim dogadjajima, gubeći život u sadašnjem trenutku ili još bolje rečeno, gubimo „život bez bola“.
Drugi konflikt – ODVOJENOST TELA OD UMA:
Svest-um ne može da konkretizuje ciljeve ako ne deluje u harmoniji sa telom. Imamo stalnu odvojenost u porodici i društvu, egoizam, nemogućnost da uobličimo svoje namere u davanju drugima, uvek nekome sudimo – ogavaranje, (ovde je prikladno pomenuti: „mali umovi pričaju o ljudima, srednji o dogadjajima a veliki o idejama“ ne znam autora), krivimo svoje bližnje, izigravamo žrtve, nismo odgovrni prema datim obećanjima i planovima koje i ne pokušavamo da realizujemo, kritičnost prema svemu i svakome bez argumenata, neubedljivost, jednostavno malo produktivni tj. lenji.
S druge strane,
telo je napadnuto i robuje čulima: izrazita potreba za hranom, fizička ljubav, materijalizam bez logike, delatnosti-radnje bez potrebe (neke vrste hobija, blagi oblici zavisnosti, tragači izgubljenog zlata…), rad na nevažnim stvarima a glavne ostavljamo za kasnije ili nikada, obično je nisko samopoštovanje jer je merilo uspeha neko drugi koji je uvek „bolji“.
U kojim od ova dva konflikta se više nalazite. Da li bi vam život bio lepši bez ovih okova? Mora li čaša žuči da se ispije? Da li je to zbog čaše meda jer: „smiješane najlakše se piju“ – veliki Njegoš.
Treći konflikt – RANJENA DUŠA ili povredjeno dete su doživljeni konflikti u periodu odrastanja, slabog su intenziteta, vremenski traju i pripadaju zakonu prožimanja.
Posledica su roditeljskih trauma i generacijskog nasledja pa se uglavnom pogrešno mešaju sa genetikom. U mojoj dugogodišnjoj praksi postoji, neobjavljen dosie „kako preživeti uprkos roditeljima i okoline“ – horor filmovi su štivo za laku noć, život je stvarno čudo kada jedno majušno stvorenje mora da se bori protiv Golijata i sve to „za njegovo dobro“. Ovde ne mislim samo na direktne torture nego i na izopačene „dobre namere“.
Ako se naša nutrina od malena ne oseti prihvaćenom, celog života će odbacivati sebe i u svemu će videti neprijateljstvo. U posebnom odeljku će biti obradjen prenatalni period i čin rodjenja koji je sam po sebi vrlo traumatičan.
Konflikti ovog tipa nam donose:
- Da smo neadekvatni izgledom, formom i ponašanjem;
- Osećaj inferiornosti – nedoraslosti koji nam donosi socijalne konflikte;
- Osećaj impotentnosti koji nas čini žrtvom dogadjaja i neodgovornim ponašanjem prema sebi i drugima;
- Stalne svadje sa familijom ili partnerom kojim hranimo duševne rane koje generišu potisnutu bol;
- Osećaj da smo isključeni iz dogadjanja radjaju kratkotrajne veze i odnose;
- Osećaj da smo pogrešna osoba – želimo da promenimo ime, bojimo kosu, pravimo veštačke kandze, nosimo lance i skupu garderobu, imamo prestižne telefone, visokolitražne automobile samo NEMAMO SEBE;
- izražen ego koji nas po svaku cenu prikazuje jakim i respektabilnim da bi sakrio pravo stanje i izvor bola.
To su pravi uzroci našeg neuspeha i socijalnog (ne)ponašanja. Njihovo nepoznavanje nas tera u mistična objašnjenja iskrivljene genetike, magije i zle sudbine.