Trauma rodjenja
Na osnovu velikog broja studija na polju natalne psihologije, način na koji se rodimo, uveliko odredjuje naš život i odnose koje stvaramo sa drugim ljudima i okolinom. Svi autiori se slažu da period nošenja i trenutak radjanja imaju vrlo odredjene konsekvence na različite aspekte ličnosti, fizičko zdravlje, uspeh u životu i zanimanju, sveukupne odnose i karakter ličnosti, mladalačku delikvenciju i različite oblike zavisnosti.
Impresija rodjenja stvorena u ambijentu i trenutku radjanja, prati nas kroz ceo život, smeštena u podsvest, utiče na naše razmišljanje, način rada i odnose sa spoljnim svetom.
Začeće i radjanje je uzvišen čin Stvaranja – zakon prokarnacije koji važi za celokupni živi svet, malo je narušen samo u ljudskom rodu, zato što čovek kao produkt Prirode ili Boga pokušava da bude gospodar svega stvorenog, zaboravljajući da je on samo jedna karika u lancu Postojanja. Vrlo često, svojim postupcima, izaziva nesreće neslućenih razmera, pre svega svom rodu a onda i okruženju.
Ljudski mozak, zakonom ponovljivosti, prenatalni i natalni period duboko urezuje u podsvest novorodjenog deteta jer iskustvom najvažnijeg zadatka, roditi se, programira zakonom sličnosti, sudbinski kod koji postaje matrica na kojoj se gradi celokupni život jedinke.
Sam čin rodjenja Priroda je kreirala do savršenstva. Rodjenje je devetomesečna priprema za jedan vrlo ozbiljan zadatak koji ima za cilj da stvori samostalnu, slobodnu i jaku ličnost koja će biti od koristi sebi, porodici i ljudskoj zajednici u harmoničnom, održivom razvoju sveukupnog živog sveta na planeti. Ovde se nameću pitanja tj. činjenice o kojima trebamo ozbiljno razmisliti. Zašto divlje životinje, rod sisara, donose mnogo više na svet (procentualno), zdravih potomaka od ljudskog roda. Da li se u istim uslovima radjaju bebe i mladunci životinja? Da li ih majke nose sa istom brigom? Da li znate da životinje nemaju polne odnose za vreme nošenja mladih. Da li majka u seksualnom zanosu misli na bebu ili su joj važniji porivi mladosti kada beba ima osećaj da je u mašini za pranje veša. Sve traume koje doživi majka od trenutka začeća, u ranoj fazi se beleze na ćelijskom nivou ploda a kasnije direkto na bebu. Ko asistira životinjama i da li ih neko edukuje kako da rode i očuvaju svoje mladunce. Koliko zabrinutih članova familije, deli savete budućoj mami i strepi nad mukom radjanja a opet ponekad radjanje krene po zlu. Životinje apsoltno nemaju Post Porodjajni Sindrom. Jedna mala napomena oko prisustva oca porodjaju. Apsolutno, ne! Zašto? Ćin rodjenja je uzvišeni dogadjaj materinstva, ovaplodjenje blaženstva kada se majka ostvaruje kao svetica. Ono što posmatračima u ovom slučaju oca, izgleda kao bol u stvari je proces emotivnog vezivanja majke za svoje mladunče. To je trenutak kada se materinska ljubav kruniše širinom, postaje bezgranična. Očinska ljubav je muška, božanska i mora se zaslužiti. Ovo je suština razlike u polovima. Muškarac koji prisustvuje porodjaju, postoji verovatnoća, naročito prvom porodjaju da ga doživi kao traumu osobe koju voli (svoje žene) za koju je u ovom slučaju on „krivac“. Zašto to nije dobro? Roditelje treba da vezuje trajna ljubav. Krunom ljubavi se u ljudskom rodu smatra sex. U životinjskom to je samo drugi zakon Postojanja – prokarnacija ili održanje vrste. Odredjene traume kod muškarca treba eliminisati tj. izbegavati jer, sindrom drugog vuka (uzrokuje homoseksualizam), osećaj krivice, impotentnost – sveukupnu ili prema odredjenoj osobi, egocentrizam kao posledica lošeg vaspitanja donosi egzibicionizam i još mnogo manija o kojima ćemo u odvojenim temama. Znači ne prisustvovati porodjaju jer može nastati saosećanje, sa navodnim porodjajnim bolom koje u kasnijim sexualnim odnosima smanjuje žar i pohotnost muškarca koji to onda vrlo često nadoknadjuje „izletom“ u brakolomstvo. Vraćamo se na sam čin rodjenja iz ugla posledica po bebu. Vrste porodjaja ili trauma rodjenja:
- Normalan porodjaj
Kada beba napusti toplinu majčine duše a dohvate je tvrde ruke u rutinskom ophodjenju babica i lekara, jaka svetla, buka, glava koja pada, vrlo često udarac po dupencetu za dobrodošlicu ili veću količinu kiseonika, sam kiseonik je u tom trenutku kao vatra koja para pluća, ta senzacija izmedju disanja i bola možda je sve drugo ali sigurno ne jedan trenutak uživanja. Taj normalan porodjaj u skladu sa funkcionisanjem mozga po zakonu 1.sličnosti i 2.ponovljivosti, može da formira ovakav model (engram) u podsvesti:
- Disanje je bolno;
- Teško dišem;
- Drugi se odnose vrlo loše prema meni;
- Život je bolan;
- Ja sam beznačajan;
- Na mene ne obraćaju pažnju;
- Bol je normalna pojava.
- Carski rez
- Ne mogu da završim ono što sam započeo – sindrom prekida;
- Ništa ne mogu sam;
- Ja sam ostavljen;
- Fobija od noževa i makaza;
- Velika potreba za fizičkim kontaktom, maženjem ili odbojnost od tudjeg dodira; – prolazak kroz materični kanal i kontrakcije su prvi fizički kontakt na bebinom telu i to je prirodna senzacija fizičkog zadovoljstva koja u slučaju carskog reza izostaje.
- Indukovano rodjenje
- Niko me ne voli;
- Nemam više vremena na raspolaganju;
- Ovo mesto nije sigurno za mene;
- Prinudjen sam da to radim.
- Rodjenje sa anestezijom
- Ne mogu to uraditi;
- Ništa ne osećam;
- Ne kontrolišem svoje telo;
- Osećam se isključenim iz života;
- Da bi živeo moram da koristim, lekove, drogu, kafu, duvan…sve zavisnosti.
- Upotrba klešta ili ventuze za ubrzanje rodjenja
- Nisam dovoljan sam sebi;
- Ne mogu da uradim sam;
- Život je bol.
- “naopako rodjen” – podalno ili transverzalno rodjenje
- Da bi živeo moram da idem suprotnim smerom ili “sam protiv svih”; – obično su promašeni odnosi sa ljudima, pogrešan partner, zanimanje…
- Da bi živeo moram biti stalno u pokretu – simulacija radjanja jer svaki zastoj je poguban po bebu i majku;
- Ne podnosim nikakav dodir ili tretman naročito agresivniji kao što je šijacu;
- Život je neprestana borba i trka;
- Strah da ne povredimo druge, naročito žene – može uzrokovati impotentnost;
- Beg iz životnih situacija kod prvih poteškoća.
- Deca neželjenog pola
- Imaju konstantan strah da ne razočaraju svoje okruženje, povinuju se i služe svakom naročito lošem društvu;
- Ne osećaju se prihvaćenim;
- Ispoljavaju stalno ljutnju i bes, emocije ispoljene u trenutku rodjenja;
- Često imaju osećaj da nisu dorasli zadatku;
- Ja sam pogrešna osoba;
- Drugi me ne vole;
- Nisam sposoban.
- Rodjenje na “suvo”
- Život je težak i naporan;
- Umoran sam od borbe za životom.
- Pokušaj abortusa fizički ili ozbiljna namera da se realizuje ali beba ipak ostane
- Ne zaslužujem da živim;
- Osobe koje volim čine mi zlo;
- Nisam nigde poželjan;
- Ne verujem drugima;
- Plašim se da me ne povrede ili ubiju;
- Nikada nisam na sigurnom i ne treba da postojim.
Iz mnogih negativnih situacija radja se i pozitivna konstelacija koja u ovom slučaju može biti sledeća:
- Što više imam volje za životom sve više sam voljen;
- Koliko velika volja još veća sreća, što sam živ;
- Opraštam sebi i drugima…
- Blizanci
Ko je prvi rodjen:
- Ja sam lider;
- Osećam krivicu.
Drugi:
- Svi su prvi i svi su bolji od mene:
- Zavisim od drugih;
- Plašim se da ne budem ostavljen;
- Niko me ne primećuje.
- Prevremeno rodjenje
- Nisam spreman;
- Nisam poželjan;
- Svega mi je dosta;
- Mali sam i toliko vredim;
- Nezaštićen sam;
- Odvojen sam od svih;
- Usamljen sam i imam strah od dodira.
Sledeće dve komplikacije zahtevaju posebnu pažnju jer u život donose kontraverzno ponašanje ali i ključ rešenja za neka asocijalna ponašanja i patološka stanja osobe kojoj je život na samom startu, zahvaljujući emocijama majke u prenatalnom periodu i ponašanjem njenog okruženja, “darovao” zlu sudbinu, ne shvatajući da je majka bila kreator toga a ne zvezde, Bog, magija i urokljive oči.
- Rodjenje sa pupčanom vrpcom oko vrata
U ovoj situaciji ljubav i prezir prema životu potiču iz odnosa prema pupčanoj vrpci koja je u tom trenutku jedini izvor života, straha i mogućnost uništenja. Ovo je najraniji pokušaj suicidnosti. Namera da ne dodjemo na svet jer smo shvatili da nismo poželjni ili smo u takvom obliku osetili neku majčinu traumu. Podrobno je to obradjeno u OPTIMUS – “biološki konflikt”. Na fizičkom nivou odrasla osoba može biti manje osetljiva u gornjem delu tela sa jakim senzacijama kod dodira grla, čestim povraćanjem i gušenjem, nedostatak vazduha.
- Reanimacija po rodjenju – situacija slična ali komlikovanija od predhodne.